Pronadji najvecu gadost iliti..jos postoje mjesta koja mogu sokirati

U Indiiji... nema smisla pisati o posljednjoj Nepalskoj avanturi - jahanju slona kroz djunglu...bilo je jako lijepo :)
I posljednje lijepo sto smo vidjeli...

Ulaz u Indiju cestovnim putem je ulaz kroz golemu kapiju u kaos od standova i prometa, morali smo preci pjesice, pa jedva nasli stand koji je granicni prijelaz.. kao kucica za prodaju rezervne elektroopreme.. indijske naravno..

Upoznali putem kanadjanku Meghan, pa doVaranasija putovali s njom. Meghan je medicinska sestra, nesto joj propao neki posao pa putuje.. sama.. Indijom i okolo. Zastrasujuce slobodno..

Uglavnom.. indijske tipke na tipkovnici zapinju i tesko im je upravljati, pa samo natuknice, a vi napravite rang listu sto je od navedenog najgadnije.. ili najsuludije...

- crvena tipa duhan smjesa koju pola indijaca zvace pa hodaju tako punih usta, kao kad peres zube, pa se zapjeni sve u ustima i onda prije nego to pljunes... samo jarko crvene boje od  koje im onda ostaju crvena sva usta i zubi kao da su krvavi

- tip u busu koji najavljuje stanice na vratima i naplacuje karte, sve s tim govnom u ustima i prica tako fufljavo crvenih usta, a povremeno mu ispadne pa kao da pljucne

- restoran (od nekog hotela) preko puta zeljeznickog kolodvora gdje je iskoristeni prezervativ uguran u nogu od stola

- odlazak nawc u tom restoranu koji je u hotelskoj SOBI gdje  su neki tipovi

- krave posvuda po cesti, usred kaosa od prometa

- hrpe smeca uz cestu, i dreka kravljeg naravno, pa psi i krave koje jedu s tih hrpa smeca.. pas koji rezi na kravu jer jede s njegove hrpe

-krava koja krade ulicnom prodavacu neki smoki u vrecici sa standa, pa ju ovaj naganja stapom, al ona vec otvorila vrecicu, pa stane nasred kruznog toka i jede taj smoki

- indijski zeljeznicki kolodvor, predvorje cca 6puta vece od zagrebackog gdje bar 300 ljudi spava na podu po svuda razbacani, zmazani, a koji btw ne putuju pa da cekaju vlak nego tamo inace spavaju

- kante za smece na kolodvoru koje izgledaju kao pune crvene rigotine, jer svi ovi naime, ako su pristojni da ne pljuju na pod,pljuju ona  crvena govna koja  zvacu u te kante

- stakor na kolodvoru

- krave koje secu po peronima na kolovdoru i bik koji si lize pimpek (a neki od onih 300 tu spavaju pored)

- ulazak u nerezervirane vagone(najjeftinije karte- mi uzeli s rezervacijom ipak), gdje jos prije nego vlak stane se svi  zakace i drze za sta god mogu primit, da udju prvi, guraju se jedni preko drugih... a starca uguravaju kroz prozor

-sleeping vagon.. jos  ok, osim smrdljivih indijaca i hrkanja ;; samo nema prozora nego resetke.. zaspala s osjeecajemkao da u zatvoru zavrsila

.....i napokon..

SVETI GRAD..VARANASSI

- hodas svetim ulicama i uz rijeku, a dobro pazis da ne ugazis, u govno..psece, kravlje, kozje ili ljudsko

- rijeka Ganges u kojoj se pere: sebe, ves, sudje... i mrtvaci.. dok se uz rijeku meditira, priprema hrana, ceslja kosa, brije glava i pazusi, kupuje.. a neki dodju i samo tako.. chillat

-koze koje nose majice

- opet Ganges gdje su rituali spaljivanja mrtvaca na 2 Ghata (to su kao mjesta uz rijeku, gdje je obicno hram ili plato).. to pocinje na ulici gdje svako toliko pored tebe prodje hrpa muskaraca koji nesto  uzvikuju i nose les.. vrlo brzo hodajuci.. pa dodju dorijeke, okupaju les (u svetoj rijeci) i onda ga odmah uzrijeku stave na pripremljena drva i spale. Istovremeno obicno gori bar  5 tijela i to je cijeli  dan jako prometno, stalno prolaze i stalno pale, naravno, metar od mjesta u rijeci gdje peru mrtvaca se pere i sudje.. i sebe.. a neki se i mackaju s uljima pored gorucih hrpa... cijelo vrijeme rijekom plove camci nakrcani drvima, koja se vazu prije kremacija i onda bogati kupebolje drvo, a siromasni ono malo losije kvalitete.. naravno.. i tuda pored secu krave.. i seru.. pa im neko baci malo i sjena u ta govna, pa jedu malo sjeno,malo svoja govna, pa tako govnave njuske hodaju opet uokolo (sa kremacija nece biti fotografija, da me netko ne ubije radi toga.. tj. razbijaju fotoaparate za to navodno)

- i nakonsvega toga, netko navecer uspije malo pocistitta govna i onda cijela "RIVA" postane zivahno mjesto gdje se na par mjesta drzeceremonije sa performansima - hindu misa

Definitivno nesto gadnije i zmazanije nismo u zivotu vidjele.. A opet.. fascinantno je i bolesno nevjerojatno..

A tek prvi dan.. jos upijamo dojmove.. Neki komentari, zelje i pozdravi bi nas jako veselili.. Slike sutra...

Pozdrav iz dreka :)

Evo i photo update... 

Kozja moda

Tipican ulicni prizor

Vaganje drva za kremacije

Yoga instruktorica

GANGA RIVER...

Gospodja nadglednica

AL UZ SVE TO,  HRANA JE BRUUTALNO DOBRA!

A ovo je luudo za jesti :)

Najbolji lassi na svijetu

Lici?

Uhvatile me zene uz Gangu, za slikanje.. pa me htjele doma vodit :)

za nosoroga - penji se na drvo ili zig / zag, za medvjeda - huddle, a od slona bjez glavom bez obzira...

Jos onaj dan kad smo isle konjima imale 1 blagi bliski susret sa drugom vrstom.. Bivolom koji stao nasred puta, fiksirao pogled u nas i konje i frktao.. Dovoljno zastrasujuce da Andja rekla.. Idem ja dolje.. i pobjegla s konja.. No.. ti bivoli se jedu i to su domace zivotinje pa je jaca od njega bila baba sa stapom koja ga potjerala s puta...

A mi u potragu za jos zivotinja..U selu smo Sauraha, pored Chitwan nacionalnog parka i na jugu Nepala, blizu granice s Indijom..

Spavamo na jako lijepom  i jeftinom mjestu, gdje se mali koji nas doveo jeepom raspametio kad je cuo da smo iz Hrvatske, on naime zna Stipu Bozica.. Jeli oni skupa 100 puta, otkad je ovaj popeo Everest. A njegov brati bio u Bosni za rata, s UN-on, pa prica hrvatski.. Pa zvao brata na telefon i onda sam malo pricala hrvatski s nepalcem :)

Zgodno je to bilo, posto ovdje zaista nitko nema pojima gdje je Lijepa Nasa, ni blizu, pa svaki razgovor izgleda: "Ooo.. Kroesa.. Near Russia?"..."No".. "North Europe.. Speak Russian Kroesia?"

Nepalski engleski je isto jedan zanimljiv jezik koji treba posebno uciti.. POkusale smo saznati u Pokhari sto rade s mrtvima, jel ih isto pale  ili kako..
Pa uglavnom:
MI: In POkhara, when somebody dies...
ON (vozac broda): Yes, they go Kathmandu..
MI: No, when somebody hear dies..
ON: Yes, they go visit...
MI: But here i Pokhara..
ON: NO! Kathmandu!
MI: pauza... ispocetka.. So, for exapmle.. I live in Pokhara and i die.. what happens, you burn, barry..
ON: Sometimes they go visit Pokhara

MI: How old are you?
ON: Sometimes, maybe 29

Nego... iako ovdje na jugu nije bolji engleski, jos je toplije i opet neki novi prekrasan svijet.. Uzele smo si turu po  nac parku.. Voznja kanuom i onda setnja djunglom. s vodicem naravno.

Setnje djunglm ovdje su cesta ponuda, no i Lonely planet daje par savjeta prije, isto kao sto je dao i nas vodic i kao sto kaze naslov.. Ako vidimo dakle nosoroga kojih ima puno.. potrazimo pogledom najblize veliko drvo, da bjezimo ako krene prema nama. Ako nema drva, onda cemo bjezat zig zag, pa se on mozda spotakne jer ima kratke noge. I corav je pa cemo ga zbunit. Ili se sakrijemo iza drveta, al onda ce nas trazit mozda okolo pa je to plan C. E dalje.. za medu.. druga prica.. Skupimo se svi (nas 2 i 2 vodica) u malu grupicu, huddle huddle.. i onda on lupa stapom da medo ode.. Tigar, samo se ukipimo i pogledom se tjeramo, a divlji slon - bjez u grmlje glavom bez obzira..

Malo smo se utjesila kad smo, cekajuci da nas pokupi kanu da krenemo prvo niz rijeku, vidjele ogromngo krokodila preko rijeke i neku strankinju koja veselo pita " Is he dead??" Pa smo zakljucile da valjda ipak takvi prvi poginu..

A setnjica kroz djunglu izgledala ovako... Malo uzbudljivo, jako lijepo, i jako travnato..

I imali srece, pa nako n10ak minuta setnje.. tadaaam:

Nije bas svejedno.. trce 40-50 km/h.. Pa kad te pogleda iz daljine.. Sad, tu je bila fora, oni su coravi pa nas ne vide, cuju zvukove, ali ne kuze odalke dolaze,  a imaju super njuh, no vjetar puhao od njega prema nama pa nas nije mogao osjetiti. I tako se naslikavali s nosorogom koji nije ni znao da smo tu.. Uzbudljivo.. No ne kao pred kraj setnje kada je pored nas u grmu nesto zasustalo.. Opet nosorog.. ovaj put puno blize.. Ja vec pogledala vodica i pitala koji je plan za akciju, pa pokazujem drvo - jel na to da se penjemo.. a on pokazao sumu i objavio da je plan zig zag u slucaju opasnosti.. aaaaa... to je bio taj fear moment of the day.. no nosorog je ipak odlucio na drugu stranu, a mi sretno stigli kuci...

I tak.. prekrasno je.. pa se najeli zasluzeno, a dodatak veselju bila neka Nepalka, turist.. koja se zapikirala i gleda nas gleda.. s nekim drustvom bila. I nikako shvatit sta hoce, ali kako je gledala u fotic mislile smo da hoce da ju slikamo s njenim foticem s ekipom. A ona napokon pridje pa moli pivu da joj posudim da se slika s njom.. I sreca veselje tu nastaje kako se mlada nepalka namjesta u poze kao neka alkoholicarka dok ju mladi nepalac naslikava.. Pa posudila bocu, pa kriglu, pa grabi cigaretu, sve samo za pozu.. show program..

Sutra zadnji dan u Nepalu, preksutra u Indiju.. Ovdje su ujutro cuje rikanje slonova umjesto pijetlova,  a i nama u planu jutarnja setnjica, mozda pomognemo oprat nekog slona i popodne na slonovim ledjima u potragu za bengalskim tigrom.. Puse svima!

Chuiii Tango!!! Chuiii Bota!!

Docekale ih!!! Ledenjake i vrhove iza oblaka...

Pa samo kratki photo update od zadnjeg puta...

 Jucer su nas Tango i Bota odvele malo vise i blize vrhovima...





Tango i Bota su 2 tvrdoglave i lijene kobile... Chuuuiiiiii.. znaci nesto kao kreni... Pa im trebalo ponavljat milion puta

 Srecom.. s nama su bila 2 iskusna vodica.. :)

Pozdravljaju vas 2 nazuljane guzice :)

money makes the world go round..

Zapele smo u Pokhari... mjestu na najvecem Nepalskom jezeru.. I da, tu smo preko dana u kratkim rukavima .. I bile jedan cijeli dan u japankama.. samo da se zna.. spustamo nadmorske visine.

Pa Sretna svima Nova Godina.. I kratko report s jezera..

Pokhara je mjesto za zapeti.. i zaboraviti malo na vrijeme. Bas neka luda opustena vibra, ima turista, ima domacih, cijelo vrijeme neka vreva, a opet sve uokolo neka mjesta za chillanje. Ovo je mjesto gdje stalno nabasavamo na neke od onih cudaka (ne azijata, nego vrlo svijetle puti) koji valjda zive putujuci na relaciji Nepal Indija, imaju 1 set odjece koji nose cijelo vrijeme i tak.. imaju neku svoju vibru..
Tako nam je prvi dan uletila na cesti zenskica i prosaptala "I cut hair".. Kao da drogu prodaje, no ona se malo reklamira da bi frizirala, valjda stedi za Indiju. Neka muljatorica, visi po lokalnim birtijama i valjda ugovara poslove.. tipa dijeli letke za Novu Godinu i slicno..
Smjestili smo se u nekom super guesthousu koji je nesto najcisce gdje smo dosad spavali. A susjed nam je visoki simpaticni cupavi Harrod iz Harry Pottera, koji je jucer cijeli dan nesto pilio u  sobi, radi neki instrument od celika.. vrlo njeznog zvuka, a izgleda kao lonac. I tako, na pitanje odakle je odgovara "from Motherland".. tako da smo zemljaci biti ce. No jako je drag, Andju bolila glava pa nam dao neko ayurvedic ulje od kojeg odmah proslo, a danas i same otisle potraziti tu ayurvedic ljekarnu i nakupovale ulja raznih..

U Pokhari je inace street festival, sto pojcava veselje, sve je krcato standova s hranom, sve se nesto pece i slavi.. Ima i pokoja parada i ulicna predstavica.. tipa.. na cd-u se vrti zvuk koji kao da je snimljen s neke nepalske sapunice,  a onda zenskice na pozornici to glume kao da iz njihovih usta dolazi.. Vrlo :)

Staru Godinu provele uz lokalni live music band, decki su super bili.. smijesni kao pojave, ali dobro svirali.
I danas bile do Tibetanskog refugee kampa bicklima nekih 8 km odavde.. Super voznja, super iskustvo smrtonosne voznje u njihovm prometu , a prisustvovale i budistickom pajungu iliti nesto kao molitva.. u hramu.
OkoPokhare ima dosta tih Tibetanskih kampova gdje su se smjestili odbjegli Tibetanci pa je dobro mjesto za iskusiti malo njihove atmosfere.. Bar sto je ostalo od nje, jer - money maks the world go round, u svijetu u kojem smo mi bijelci lovine.. Pa se sve okrece oko ponude nama i prodaje prodaje prodaje.. Nikom vise nije jasno zasto bi ti dosao negdje nesto pogledati ili dozivjeti, razledati.. kad svugdje ima toliko toga za kupiti..

Ono sto ovdje ipak iskoristavamo od te turisticke industrije je .. HRANAAAA.. pa jeli jucer kod Arapa, danas Kineza a sutra cemo Japanca.. i onda Koreanca.. Restorani su na svakom koraku, pa se moze za ovdasnje pojmocve skuplje, ali za nase vrlo jeftino stvarno dobro pojesti raznih i raznolikih kuhinja..

I tako.. usporile smo tempo, tesko je ovdje juriti.. cekamo Himalayu da se pokaze u cijelosti.. Iza sitnih brezuljaka oko Pokhare protezu se ledenjaci u vrlo dugom pojasu, no iako su dani suncani, svako toliko na tim visinama neki oblacici skrivaju planinu pa nikako da se cijela pokaze.. A mogu se rentati brodici pa  po jezeru plutati i gledati kako se Himalaya odrazava u jezeru.. Pa eto, cekamo dan bez ijednog oblaka :)
Sutra cemo jos malo upijati blagodati prirode ovdje ukolo pa se javim opet s kojom slikom..

A ja definitivno opet skupljam nova iskustva,  od kojih isticem da sam uspjela voziti bicikl kojem se stanga od volana mice gore dolje i lijevo desno oko jednog serafa - i to po rupama i grbama.. i da sam uspjela upasti u blato pored jezera ... da ne bi mi slucajno jedine tenisice bile ciste..

Puse svima i nek nam je svima onakva kakvu zelimo 2014.-ta :)